PROFIL OMILJENOG PREVODITELJA KROZ 9 PITANJA

Zorana Lerotić završila je engleski i talijanski jezik i književnost te poslijediplomski stručni studij konferencijskog prevođenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2012. godine radi i kao stalni sudski tumač za engleski i talijanski jezik.

Njezina ljubav prema jezicima i književnosti nikad nije bila upitna, a smatra da je upravo prevođenje zanimanje u kojem se pruža najviše prilika za „biti u jeziku“, stalno se usavršavati i napredovati u znanju. Zorana je izabrala ovu profesiju izabrala i jer omogućava da se bude u toku s puno zanimljivih i aktualnih tema te prije svega jer zahtjeva od prevoditelja da uvijek ima otvoren um spreman za učenje i otkrivanje novih stvari, a to je ono što je uistinu veseli.

1. Prevođenje: poziv ili zanimanje?

Ne znam točno je li poziv, ali znam da ja o svom poslu volim razmišljati kao o mom zanimanju naprosto zato jer me on iskreno zanima. Ne znam kako drukčije opisati činjenicu da je meni uvijek iznova drago dobiti novu temu za prijevod ili nov dokument za pročitati i lektorirati jer je to onda meni prilika za istraživanje, učenje i otkrivanje.

2. Književni ili komercijalni prijevodi?

Dosad nisam imala prilike prevoditi književna djela, a općenito smatram da je to veoma zahtjevan zadatak. Naime, već kao čitatelj iskusila sam što to znači kad je nešto „izgubljeno u prijevodu“ jer su neke knjige nažalost tako loše prevedene da je autor gotovo u potpunosti iznevjeren, a vi kao čitatelj nemate osjećaj da čitate istu knjigu u originalu i u prijevodu. Osobno sam svjesna svih izazova književnog prevođenja te se iz tog razloga ne bih upuštala u prevođenje poezije, no, kad bi mi se pružila prilika da prevedem neko prozno djelo za koje bih procijenila da sam mu dorasla, s užitkom bih se bacila na taj posao.

3. Radije bi prevodila 100 dokumenata od 1 kartice ili jedan od 100 kartica?

Ovisi o vrsti dokumenata koji se prevode te o vremenu koje bih imala na raspolaganju. Kao što mi prevoditelji znamo, sam broj kartica relativan je pojam; ponekad treba više vremena da se prevede jedna kartica nekog zahtjevnog teksta nego 5 kartica nekog drugog. Stoga ću odgovoriti idealistički: može i jedno i drugo ukoliko je riječ o nečemu što mi leži.

4. Najdraži prijevod općenito i najdraži prijevod za Studio Nixa?

Najdraži prijevod općenito ili bolje rečeno prevođenje bilo mi je cjelokupno prevođenje u okviru provedbe jednog Twinning projekta Europske unije; tim za koji sam radila bio je odličan, tematika je bila zanimljiva i jako aktualna, a sam projekt je polučio više nego korisne i pozitivne rezultate. Što se tiče najdražeg prijevoda za Studio Nixa, svakako bih tu izdvojila usmeno prevođenje u okviru projekta WINPRO II jer mi se tu pružila prilika raditi kao usmeni prevoditelj dva tjedna u kontinuitetu, a to je prava rijetkost u simultanom prevođenju te jer sam upoznala zaista odlične ljude i stekla jedno iskustvo koje prelazi granice samog prevođenja.

5. Usmeno ili pisano prevođenje?

Smatram da je upravo kombinacija i jednog i drugog idealna. Pismeni prijevodi dozvoljavaju prevoditelju više vremena kako bi istražio jezik i pronašao idealno jezično rješenje te samim time pridonose i kvaliteti usmenog prevođenja. S druge strane, usmeno prevođenje zahtjeva podosta drukčiji set vještina od pisanog prevođenja u koji sada nećemo ulaziti, a ja ga osobno volim zbog faktora adrenalina prije svakog ulaska u kabinu, dinamičnosti i aktualnosti tema. Nadalje, volim usmeno prevođenje jer se prilikom njega odmah, na licu mjesta, osjećam korisno, odnosno, zaista mogu vidjeti da bez nas usmenih prevoditelja komunikacija ne bi bila moguća. Posebno je lijep osjećaj kad vam se na kraju prevođenja govornici i sudionici zahvale jer ste im omogućili neometano sudjelovanje na kongresu, seminaru, radionici...

6. Simultano prevođenje: partner /ica u kabini – uvijek ista osoba ili uvijek različita?

Naravno, drago mi je često prevoditi s kolegama s kojima sam već imala prilike raditi, a s kojima uspješno funkcioniram u kabini. Kao što se zna, simultano prevođenje je dobrim dijelom i timski rad te puno znači imati dobrog kolegu koji će, ukoliko zatreba, znati asistirati. Međutim, ono što me zaista veseli u ovom poslu je upravo mogućnost upoznavanja novih ljudi te se s tim u skladu svakako veselim mogućem budućem radu s meni još nepoznatim kolegama.

7. Pisani prijevodi: CAT alati ili pješke?

Vjerujem da će kroz izvjesno vrijeme zaista biti nezamislivo baviti se iole ozbiljnijim prevođenjem bez rada s CAT alatima iz jednostavnog razloga što nam štede vrijeme i u nekim su poslovima kao što je npr. provjera usklađenosti termina učinkovitiji od nas običnih smrtnika prevoditelja. Međutim, CAT alati su upravo to što im i samo ime kaže; alat u rukama prevoditelja te je za samu kvalitetu prijevoda uvijek presudno što će prevoditelj napraviti s tim alatom, tj. kako i koliko će ga znati upotrijebiti. Rekla bih da je to upravo taj aspekt „rada pješke“ koji se ne može zaobići u prevođenju, barem ne još uvijek.

8. Raditi od doma ili u uredu?

Preferiram raditi u uredu, imati poseban prostor za rad i fiksno radno vrijeme. Istina je da rad od kuće također ima neke prednosti, ali ja bih uvijek odabrala rad u uredu.

9. Slobodni prevoditelj ili stalno zaposlenje?

Vjerujem da to ovisi o tome u kakvoj je životnoj fazi tko i o tome kakva je osoba; netko ne bi moga podnijeti neizvjesnost rada kao slobodni prevoditelj, a netko drugi pak ne bi izdržao ustaljeni ritam stalnog zaposlenja koji ne dozvoljava previše slobodnog vremena. U svakom slučaju smatram da je prevođenje struka u kojoj je moguće biti freelancer i biti zadovoljan.