PROFIL OMILJENOG PREVODITELJA KROZ 9 PITANJA

Marta Vlaić je profesorica engleskog i francuskog jezika i književnosti i sveučilišna specijalistica konferencijskog prevođenja za engleski i francuski. Voli jezike gotovo otkad je svjesna svog postojanja.

Prepoznaje se posebno u jednoj poslovičnoj karakteristici svih prevoditelja – znatiželji – i uvijek nešto čita ili zapisuje po bilježnicama (jezični hoarder), u nadi da neće prepustiti zaboravu svu tu silinu nepoznatih riječi ili zanimljivih jezičnih rješenja. Jedna od članova Studio Nixa tima zaposlena u uredu.

1. Prevođenje: poziv ili zanimanje?

Mislim da je i jedno i drugo i mislim da ovisi o fazi. Globalno gledajući, ljudi koji zaista vole prevoditi sigurno osjećaju da je to na neki način njihov poziv. Neki prijatelji prevoditelji mi kažu da ipak to ne bi htjeli raditi cijeli život, i to je isto lijepo jer zahvaljujući kvalitetnom znaju jezika otvara nam se više vrata.

2. Književni ili komercijalni prijevodi?

Hm. Za vrijeme studija mislila sam da nikada ne bih prevodila književnost jer to zahtijeva istančan stil, dubinsko poznavanje jezičnih registara, vokabulara, ... i "ono nešto", umjetnički dar. Danas isto mislim, ali bih se upustila i u prevođenje proznih književnih djela, što sam jednom već i učinila. Sigurno ne bih prevodila poeziju, barem ne za objavljivanje i dok mi netko stručan ne bi rekao da je to kvalitetno.

3. Radije bi prevodila 100 dokumenata od 1 kartice ili jedan od 100 kartica?

To ovisi. Duži dokumenti su super jer se stigneš upoznati s terminologijom, napraviš si glosar i jedan dio vremena samo slažeš slagalicu jer termine ubacuješ u tkivo teksta. A ponekad dobiješ na prijevod diplomu u koju uložiš 2 sata istraživanja. Mislim da mi je najdraža kombinacija, volim raznolikost.

4. Najdraži prijevod općenito i najdraži prijevod za Studio Nixa?

Imam teme koje mi više leže, čak i neke nove, koje sam otkrila radeći i s kojima se donedavno nisam detaljno upoznavala. Od starijih je tu definitivno religija, od novijih okoliš, a iskreno najviše mi se svidio prijevod za internetsku stranicu Studija Nixa jer su svi tekstovi nosili autorski pečat pa je bilo više prostora za rad na razini stila.

5. Usmeno ili pisano prevođenje?

Opet ću početi reminiscentno. Prije sam stvarno mislila da su usmeni prevoditelji ljudi s posebnim moćima, ne baš superheroji, ali sigurno osobe s urođenom predispozicijom bez koje je nemoguće raditi taj posao. Istina je da predispozicija postoji, ali većina je ljudi ima, ili točnije većina ljudi može istovremeno slušati i govoriti. Što se mog primjera tiče, kad sam shvatila da bih se mogla prijaviti na prijemni za studij konferencijskog prevođenja, pokušala sam, ostvarila odličan rezultat i to je bio početak moje promjene razmišljanja. Ali opet ću reći – kombinacija. Mislim da se ne može biti dobar usmeni prevodilac bez pisanih prijevoda.

6. Simultano prevođenje: partner /ica u kabini - uvijek ista osoba ili uvijek različita?

Najviše volim raditi s nekoliko osoba s kojima sam puno puta prevodila. Tako se osjećam jako ugodno i relativno opušteno (jer se adrenalin uvijek javi prije novog angažmana), a posao je istovremeno i druženje. Stvarno sam to iskusila i zahvalna sam za divne ljude koje znam. Ali prevodila sam i u novim kombinacijama i upoznala super prevoditelje, od kojih sam isto nešto naučila.

7. Pisani prijevodi: CAT alati ili pješke?

Za tehničke prijevode, definitivno CAT. Trados je divan alat koji je stvarno već dosta usavršen, a u spoju s glosarom koji se u njega ugradi, najbolje je rješenje za tehničke tekstove. S druge strane, ima tema koje bih uvijek prevodila pješke. Npr. jako stilski obilježene tekstove, turističke tekstove, reklame...

8. Raditi od doma ili u uredu?

Volim definirano radno vrijeme, sustav i uredsko okruženje i ne bih voljela raditi samo od kuće, ali ponekad nije loše biti u pidžami i u svojoj opuštenoj atmosferi nešto prevoditi za posao. U svakom slučaju, pogotovo za teške prijevode treba mi samo tišina. Onda se gase i najdraže pjesme.

9. Slobodni prevoditelj ili stalno zaposlenje?

Stalno zaposlenje daje sigurnost na više načina, omogućuje da se osloniš na već izgrađeno ime i iskustvo, pruža ti priliku da puno naučiš od iskusnijih. Prevoditelji(ce) koji imaju veće obitelji ili malu djecu obično preferiraju raditi od kuće jer im to ostavlja više vremena za obitelj. To je izbor koji ovisi o prioritetima i sklonostima te o tome jesi li spreman pokrenuti svoj posao i izboriti se za svoju nišu na tržištu.