Zanimanje - prevoditelj

Donosimo tekst članka koji je 13. 3. 2014. izašao u Storybook-u. Čuveni ruski nobelovac Josif Brodski za prevođenje je rekao da je otac civilizacije, a naša sugovornica kaže da je prevoditelj most između kultura. Čak i u doba velikog tehnološkog napretka prevođenje je neizbježno, a računala još ne mogu zamijeniti čovjekov um u procesu prevođenja. Upoznajte Anu, Ivanu i Tomislava - troje ljudi s tri različite priče i jednom zajedničkom crtom ‒ ljubavi prema svome poslu.

Ana Dumančić

Život je ponekad takav da ne možeš previše birati što bi želio prevoditi jer inače sigurno ne bih odabrala da najviše iskustva (kroz suze i znoj) steknem u prevođenju dokumentacije financijske terminologije na engleski i s engleskog jezika za revizijske kuće, revizorsku komoru i razne hrvatske i svjetske banke ‒ započinje svoju priču vesela Ana koja se, nakon završenog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pohađala poslijediplomski studiji na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, usavršavala u SAD-u i Italiji, a po zanimanju je sudski tumač za engleski, talijanski i španjolski jezik te konferencijski prevoditelj za te jezike. Iako se ne bavi književnim prevođenjem, tvrdi da su prevoditelji svih vrsta i oblika, redom par excellance intelektualci te su kao takvi svjesni da im je materinski jezik alat kojim zarađuju svoju koricu kruha te stoga svoj jezik valja brižno čuvati da ne uvene.

“Danas dobar prevoditelj mora znati osjetiti potrebe svojih naručitelja i da bi opstao na tržištu, mora naći načina da se uklopi u ekonomsko okruženje. Prevoditelj mora disati s tržištem i uvijek nalaziti nove načine da pruži dodanu vrijednost. Uvijek mora obećati manje nego što može dati i dati jednu zericu više nego što je obećao. Jer svatko može jednom zasjati, ali pravi uspjeh leži u konzistentnom pružanju najboljeg od sebe”, kaže Ana. Ona prevođenje sve više doživljava kao svoj zanat, koji kao i svaki drugi zanat s vremenom postane rutina. Kroz iskustvo je naučila da je zapravo najbolji onaj prijevod koji se ne primijeti, posao u kojem je prevoditelj tek puka sjena za koju je bolje da je što neprimjetnija jer kako kaže: “U svakom dobrom prijevodu prevoditelj je zaboravljen, ja sam se s time pomirila, moj ego još nije, ali radim na tome.” Ana je svjesna svih problema koji more prevoditelje pa kaže da u prevođenju nema dobrih vijesti. “U našem poslu vrijedi ona dobra stara: No news is good news.

Prevoditelja nikad nitko neće pohvaliti. Za razliku od mnogih drugih uslužnih djelatnosti, smatram da u našem poslu zapravo i nije indikativno kao nešto negativno ako se klijent ne javi, ne zahvali na usluzi i nikad ne nazove jer takvo što ne znači nužno da je nezadovoljan prijevodom. Povratne informacije neutralnog ili pozitivnog karaktera jednostavno ne postoje kao kategorija.” Ona, nekad manje, a nekad više uspješno, uspijeva na mjesečnoj razini prevesti bezbrojne količine kartica u desetak jezičnih smjerova, dok uz to usmeno prevodi na konferencijama na najvišim razinama: u politici, bankarstvu, reviziji, ponekad i u tajnim službama, koordinira sva pitanja vezana za simultano prevođenje i kongresnu tehniku u Studiju Nixa, educira prevoditelje za izradu prijevoda u prevoditeljskim alatima, trenira prevoditelje za razne jezične kombinacije za rad u kabini, piše blog o prevođenju, kompilira glosare, regrutira nove suradnike i motivira postojeće, opušta se uz omiljeni hobi, ribolov.

“I to kad god, i gdje god stignem, te naravno, ono najvažnije, odgajam jednu djevojčicu od pet godina i dva dječaka, jednog od 8 i jednog od 38 godina.” Od 2008. stalno je zaposlena u Studiju Nixa i to se vjerojatno neće mijenjati, iako se kroz protekle dvije godine snagom uma i samodisciplinom opire porivu da ispuni aplikacijski formular EPSO-a za prijavu za rad u Bruxellessu.

“Što se tiče prevoditeljskog rada, možda nas šira javnost ne doživljava kao neke bitne faktore, ali eto, bar mi cijenimo jedni druge. Ja bih mogla nabrojiti bez ikakvog razmišljanja, ovako iz rukava, barem deset prevoditelja koje cijenim i divim im se, i zapravo razmišljam o tome da im dugo nisam rekla koliko su sjajni.”